Lehitski jezici
Appearance
![](http://chped.net/https/upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/62/%D0%9B%D0%B5%D1%85%D0%B8%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B5-%D1%8F%D0%B7%D1%8B%D0%BA%D0%B8-%D0%B8-%D0%B4%D0%B8%D0%B0%D0%BB%D0%B5%D0%BA%D1%82%D1%8B.png/300px-%D0%9B%D0%B5%D1%85%D0%B8%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B5-%D1%8F%D0%B7%D1%8B%D0%BA%D0%B8-%D0%B8-%D0%B4%D0%B8%D0%B0%D0%BB%D0%B5%D0%BA%D1%82%D1%8B.png)
Lehitski jezici su grupa zapadnoslovenskih jezika, tokom istorije rasprostranjena u Poljskoj i istočnim delovima Nemačke (Brandenburg, Meklenburg, Pomeranija). Samo tri jezika iz ove grupe se danas smatraju živima: poljski, kašupski i šleski, i govore se najvećim delom na teritoriji Poljske. Govornici ovih jezika nazivaju se Lehitima.
Karakteristike lehitskih jezika[uredi | uredi izvor]
- prelazak praslovenskih glasova ě, e, ę ispred alveolarnih suglasnika u a, o, ą
- zamena praslovenskih glasova dj, gě, gi sa dz, dze, dzy
- nepostojanje prelaska g → h
- očuvanost nazalnih samoglasnika
Podela lehitskih jezika[uredi | uredi izvor]
- kašupski jezik
- polapski jezik (izumro u 18. veku)
- poljski jezik
- stari pomoranski jezik (izumro)
- slovinački jezik (izumro u 20. veku)
- šleski jezik