Pređi na sadržaj

Lehitski jezici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lehitski jezici i dijalekti

Lehitski jezici su grupa zapadnoslovenskih jezika, tokom istorije rasprostranjena u Poljskoj i istočnim delovima Nemačke (Brandenburg, Meklenburg, Pomeranija). Samo tri jezika iz ove grupe se danas smatraju živima: poljski, kašupski i šleski, i govore se najvećim delom na teritoriji Poljske. Govornici ovih jezika nazivaju se Lehitima.

Karakteristike lehitskih jezika[uredi | uredi izvor]

Podela lehitskih jezika[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]