Pređi na sadržaj

B2B

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Business-to-business elektronsko poslovanje (skraćeno B2B) odnosi se na korišćenje Interneta i veb tehnologija za kupovinu, prodaju, jeftiniju, bržu i bolju saradnju poslovnih subjekata.

Prednosti[uredi | uredi izvor]

Uspešan B2B se odnosi pre na optimizaciju poslovnih procesa i načina upravljanja, nego na tehnologiju. Počeci elektronskog poslovanja zasnovanog na Internetu datiraju iz sredine 90 - tih godina prethodnog veka. Pioniri ovakvog načina poslovanja bile su kompanije Fedeks, Sisko, Del i GE. Ove kompanije su bile fokusirane na prodaju, potrošačke servise i nabavku. Danas, Del ostvaruje veće prihode onlajn putem nego ceo Mekdonalds.

Internet, kao jeftina, fleksibilna i univerzalna mreža, ponudio je mogućost manjim kompanijama da se uključe u savremene tokove elektronske trgovine. Internet tehnologije su obezbedile obradu transakcija u realnom vremenu, kao i bogatiju razmenu podataka.

Elektronska tržišta ponudila su koristi kako prodavcima, tako i kupcima. Preduzetnici, sa velikim količinama novca, bili su osnivači većine elektronskih tržišta. Velike korporacije zabrinuto su posmatrale profilisanje nezavisnih elektronskih tržišta. U njima, one su videle pretnju njihovim tradicionalnim poslovnim odnosima. Uvidevši prednosti ovakvog načina trgovine, 2000. godine počinju da osnivaju sopstvene "konzorcijume" za elektronsko trgovanje. Najveći primer za ovakvo udruživanje bio je Kovisint, osnovan od strane kompanija Ford, Dženeral motors i Dajmler Krajsler.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Osnovna podela različitih B2B mehanizama mogla bi da izgleda ovako:

  • E - prodaja (E - Selling)
  • E - kupovina (E- buying )
  • E - tržišta (E - markets)
  • Mehanizmi za podršku (E - collaboration)

E - buying podrazumeva korišćenje web baziranih tehnologija u cilju automatizacije procesa poručivanja. Najveći deo aktivnosti danas je fokusiran na proces indirektne kupovine neproizvodnih dobara i usluga (najčešće se odnosi na MRO - Maintainance, Repair and Operations). Ipak, vodeće kompanije koriste Internet kao podršku za sve aktivnosti vezane za nabavku.

Proces kupovine, generalno, uključuje sledeće faze:

  • otkrivanje,
  • pregovaranje,
  • poručivanje,
  • zadovoljenje potreba i
  • monitoring.

Većina mehanizama baziranih na web tehnologijama se danas uglavnom bave transakcionim delom ovog procesa.

Koristi od automatizovanja procesa nabavke su:

U osnovi, E - selling se odnosi na korišćenje Interneta kao kanala za prodaju proizvoda i usluga.

Proces prodaje može da se obavi direktno preko web - a, može da bude integrisano sa specifičnim poslovnim partnerom, ili više njih (preko EDI, EXTRANET-a), ili pak, može biti realizovan preko nekog trećeg učesnika. Razni mehanizmi mogu biti korišćeni u procesu elektronske prodaje. U osnovi, to su najčešće elektronski katalozi. Oni sadrže detaljan opis proizvoda.

Koristi koje ostvaruju dobavljači:

  • Niži troškovi - B2B elektronsko poslovanje treba da rezultuje nižim troškovima pregovaranja, prodaje i transakcija.
  • Pristup novim kupcima - Omogućen je direktan pristup kupcima. Ovakav sistem omogućava kontakt sa novim kupcima i organizaciju manjih računa na daleko efikasniji način.
  • Unapređenje kontrole zaliha - B2B sistemi, posebno oni razvijeni od strane distributera, mogu da omoguće veću transparentnost narudžbina i cena agregiranjem informacija, što vodi smanjenom nivou zaliha i konkurentnijim cenama.
  • Zadržavanje kupaca - Ovo je jedna od možda najmanje očiglednih prednosti ovakvog načina poslovanja. Čvrsta integracija sa kupcima radi zadovoljenja njihovih potreba je značajan faktor u sprečavanju kupaca da promene dobavljača.
  • Klasifikacija kupaca - B2B omogućava efikasniju klasifikaciju kupaca.

Koristi koje ostvaruju potrošači:

Potencijalni nedostaci:

  • Limitiran portfolio proizvoda (samo proizvodi datog proizvođača)
  • Nepostojanje mogućnosti poređenja cena
  • Limitirana kontrola nabavke
  • Nepostojanje integracije sa ERP sistemom kupca.


E - markets (elektronska tržišta) su Internet bazirani posrednici koji olakšavaju trgovinu između više kupaca i prodavaca. Postoje tri osnovna tipa[1]:

1. Javna nezavisna elektronska tržišta vođena od strane neutralnih kompanija 2. Javni konzorcijumi elektronskih tržišta koje vode grupe velikih kompanija(Covisint, Transor, Elemica) 3. Privatna elektronska tržišta ili privatne trgovačke mreže koje opslužuju jednu kompaniju (Cisco e-Hub)

Spajanjem ogromnog broja kupaca i prodavaca i automatizacijom transakcija, elektronska tržišta proširuju dijapazon mogućnosti koje stoje na raspolaganju kupcima, omogućavaju prodavcima pristup novim tržištima i smanjuje troškove transakcija za sve učesnike. U isto vreme povećava se dostupnost i kvalitet informacija. Analitičari predviđaju da će učešće javnih elektronskih tržišta u ukupnom B2B poslovanju dostići 50% do 2005. godine, u novčanom izrazu oko 1 trilion $.

Termin E-collaboration se odnosi na korišćenje Interneta za saradnju sa poslovnim partnerima u smislu širem od puke kupovine i prodaje. To je način na koji kompanije dizajniraju, kupuju, razvijaju, prodaju proizvode koje koriste krajnji potrošači. E-Colaboration može da se realizuje u okviru privatnih ili javnih trgovačkih mreža. Saradnja među firmama je postojala oduvek, Internet je tu saradnju podigao na jedan viši nivo.

Uz pomoć Interneta, saradnja poprima jedan unapređen oblik, i sada postaje moguće deljenje informacija, formulara, prognoza, informacija o proizvodima i slično, u deliću sekunde, bez obzira na geografske udaljenosti.

Koristi: E-collaboration daje nove dimenzije tradicionalnim vezama između dobavljača, potrošača i drugih učesnika u nekoliko ključnih oblasti:

  • Smanjenje troškova
  • Povećanje produktivnosti
  • Bolje predviđanje

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Izvor i više informacija na sajtu: www.bbs.edu.rs/e_biz_rec/b/b1.htm