Pređi na sadržaj

Ranča Krstić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ranča Krstić
Datum rođenja1825.
Datum smrti1878.

Ranča Krstić (1825 — 1878) je bio prvi kmet pirotske opštine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u selu Gradašnica blizu Pirota 1825. godine. 1839. godine se sa porodicom preselio u Pirot.

1857. godine postaje član Crkvenog odbora u Pirotu koja je bila sastavni deo Teftera nišavske mitropolije[1].

Ranča se zalagao za otvaranje čitaonice u Pirotu te se organizovao sa nekolicinom ljudi te se on smatra i osnivačem čitaonice[2].

Pre rata, Ranča je poslat 1976. godine na turske teritorije kako bi prikupljao informacije o broju ljudi, oružju koje imaju kao i o rasporedu ljudi.

Učestovao je u prvom ratu sa Turskom u knjaževačkoj brigadi. Posle neuspeha u ovom ratu, Krstić se ponovo stavio na raspolaganje vojsci. Ponovo se našao u ulozi čoveka koji je kontaktirao sa srpskim stanovništvom i njihovim vođama u ondašnjoj Turskoj te je bio prinuđen na česta putovanja.

Kada je 1877. godine srpska vojska krenula po drugi put u borbu, Ranča se našao u odeljenju koje se kretalo u pravcu Pirota. Iako su ta naseljena mesta bila puna sirotinje, Ranča je uvek nalazio hrane za vojsku.

Posle uspešne borbe za Belu Palanku, Krstić je organizovao građane da pomognu borcima i smeste ih u svojim kućama[3].

Učestovao je u borbi na Lajićevom brdu kod Suvodola 15. decembra i kao preživeli se vratio u Pirot. Posle borbe je smestio celi korpusni štab kod svog brata Ceke.

Pri oslobođenju Pirota i ulasku srpske vojske, Ranča je postavljen za prvog kmeta pirotske opštine zbog svog zalaganja i borbenosti.

17. decembra posle oslobođenja je Ranča došao u sukob sa bugarskim egzarhijskim sveštenikom Evstatijem, koji je zastupao interese Bugara u pirotskom kraju. Kako je Ranča hteo da napiše pozdravno pismo Knjazu Milanu i da je potpiše sveštenstvo, vladika je hteo da on to uradi te je odbio da Ranča adresira pismo. Na kraju, bugarski vladika nije ni potpisao već su samo ostali sveštenici to uradili.

Umro je 16. februara 1878. godine nakon bolesti.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tefter nišavske mitropolije 1834-1872,1976
  2. ^ List Istok, 1875
  3. ^ Svetozar Magdalenić, Početak našeg rata 1877

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vekoslav Pejčić, Ranča Krstić, prvi kmet pirotske opštine, Pirotski zbornik br. 23-24, 1998