Pređi na sadržaj

Mscislav

Koordinate: 54° 01′ 00″ S; 31° 43′ 00″ I / 54.016667° S; 31.716667° I / 54.016667; 31.716667
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mscislav
Мсціслаў; Мстиславль
Saborni hram svetog Aleksandra Nevskog
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Belorusija
Oblast Mogiljovska oblast
RejonMscislavski rejon
OsnovanXII vek
Status grada1136.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2012.10.644
Geografske karakteristike
Koordinate54° 01′ 00″ S; 31° 43′ 00″ I / 54.016667° S; 31.716667° I / 54.016667; 31.716667
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visina203 m m
Mscislav na karti Belorusije
Mscislav
Mscislav
Mscislav na karti Belorusije
Poštanski broj213470
Pozivni broj+375 2240
Registarska oznaka6

Mscislav ili Mstislav (blr. Мсціслаў; rus. Мстиславль) je grad na krajnjem istoku Mogiljovske oblasti u Republici Belorusiji. Administrativni je centar Mscislavskog rejona.

Jedan je od najstarijih gradova u Belorusiji, osnovan u XII veku i često ga nazivaju „Malim Vilnjusom“ (Маленький Вильнюс) i „Beloruskim Suzdalom“ (Белорусский Суздаль).[1]

Prema proceni iz 2012. u gradu je živelo 10.644 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad leži na obalama reke Vihre (desne pritoke Soža) na svega 13 km zapadnije od državne granice prema Ruskoj Federaciji (Smolenska oblast) i na 95 km istočno od administrativnog centra rejona grada Mogiljova.

Na oko 15 km zapadno od grada prolazi deonica železnice na relaciji OršaKričav.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Mscislav na gravuri iz sredine 19. veka

Mscislav je 1135. osnovao Smolenski knjaz Rostislav Mstislavovič koji je novom naselju dao ime u čast svog oca Mstislava Velikog, poslednjeg knjaza Kijevskog Rusa. Grad se prvi put u pisanim izvorima pominje u letopisima iz 1156. u vreme vladavine knjaza Davida Ristislavoviča. Prvobitno naselje sastojalo se od dobro utvrđenog dvorca i okolnih ulica. Mscislav je od 1180. administrativni centar istoimene knjaževine.

Godine 1359. postaje sastavni deo Litvanske Kneževine. Jedno kratko vreme od 1514. do 1528. bio je deo Moskovske Rusije.

Godine 1634. dobija Magdeburško pravo, vlastiti grb i postaje slobodan trgovački grad.

Od 1772. postaje sastavni deo Ruske Imperije. Grad je 1858. zadesio katastrofalan požar u kome je izgorelo oko 500 građevina.

Prema podacima iz 1897. u gradu je živelo 8.514 žitelja, postojale su muška i ženska gimnazija, dve biblioteke, štamparija, 3 crkve i 3 manastira, župni dom sa crkvom, sinagoga, bolnica i apoteka.

U sastavu Beloruske SSR je od 17. jula 1924. godine i od tada je rejonski centar u okvirima Mogiljovske oblasti.

Nemački okupatori su tokom Drugog svetskog rata, za samo jedan dan 15. oktobra 1941. zverski pogubili oko 1.300 mscislavskih žitelja, uglavnom jevrejskog porekla.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema proceni, u gradu je 2012. živelo 10.644 stanovnika.

Kretanje broja stanovnika
1979. 1989. 1999. 2009. 2012.
10.164[2] 11.230[2] 11.230[2] 10.804[2] 10.644[2]

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Na području grada nalazi se arheološka nekropola Devičja gora iz prvog veka pre nove ere i srednjovekovni grad Zamkovaja gora.

U samom središtu grada nalazi se spomenik Petru Mstislavcu (rođenom u ovom gradu) koji je 1564. u Moskvi zajedno sa Ivanom Fjodorovim štampao prvo delo na ruskom jeziku (Apostoli).

U arhitektonskom smislu vredni pomena su i Karmelićanski (sagrađen 1637, renoviran 1746-1750) i Jezuitski samostan (1730—1738, obnovljen 1836).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Mstislavlь — gorod-voin, gorod-geroй: Mstislavlь na interfax.by”. Arhivirano iz originala 03. 05. 2010. g. Pristupljeno 16. 06. 2013. 
  2. ^ a b v g d „BELARUS: Cities & Settlements”. City Population. Pristupljeno 17. 2. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]