Pređi na sadržaj

Lajoš Koranji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lajoš Koranji
(Korányi Lajos)
Lajoš Koranji
Lični podaci
Datum rođenja (1907-05-15)15. maj 1907.
Mesto rođenja Segedin, Austrougarska
Datum smrti 29. januar 1981.(1981-01-29) (73 god.)
Mesto smrti Budimpešta, Mađarska
Državljanstvo Mađarska mađarsko
Pozicija Odbrana
Juniorska karijera
Ujsegedi TK
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1927 — 1930. Bašća FK
1927. Bekeščaba
1930 — 1938. Ferencvaroš 157
1938 — 1939. Febuš
1939 — 1940. Nemzet
1940 — 1941. VMFK Čepel
1941 — 1943. AFK Lošonc
Reprezentativna karijera**
1929 — 1941. Mađarska 40 (0)
Trenerska karijera
1941 — 1943. AFK Lošonc
1946 — FK Kečkemet
1947 — 1948. FK Jasberenj
1948 — ŠE Tompa
1951. FK Epitek Seksard
1952 — 1954. Miškols VŠK
1955. FK Traktor Sarvaš
1957 — FK Kiniži Senteš
Nagrade
Predstavljajući  Mađarska
Svetsko prvenstvo u fudbalu
Drugoplasirani Francuska 1938.
** Datum aktuelizovanja: 15. mart 2024.

Lajoš Koranji (mađ. Korányi Lajos; Segedin, 15. maj 1907Budimpešta, 29. januar 1981) je bio mađarski fudbalski reprezentativac i fudbalski trener. Učestvovao je na Svetskom prvenstvu 1938. gde je formirao je zadnju liniju sa Šandorom Biroom kao defanzivcem mađarske reprezentacije. U reprezentaciji je nastupio u jednoj utakmici kvalifikacija i četiri utakmice Svetskog prvenstva. Ukupno je za reprezentaciju Mađarske igrao četrdeset puta.[1] U sportskoj štampi je poznat kao Koranji I. Njegova dva brata su takođe fudbaleri, Maćaš Koranji (Koranji II) takođe je debitovao u reprezentaciji, Deže Koranji (Koranji III ili Dezire) je bio petostruki francuski reprezentativac.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Koranji je počeo da igra fudbal u TK Ujsegedi, a zatim se 1927. pridružio Bašća FK. Odatle je za kratko vreme pozajmljen FK Čaba. Od proleća 1928. ponovo igra u Segedinu.[2] Njegov atletski izgled i građa bili su jedinstveni, a pozicioniranje i igra glavom doveli su ga i u reprezentaciju. U Ferencvarošu je igrao u odbrani zajedno sa Gezom Takačem, a zatim sa Đulom Polgarom. Oktobra 1933. slomio je nogu u prijateljskoj utakmici protiv Italije, a oporavak mu je delimično oduzeo deo fudbalske karijere.

Koranji je 1937. igrajući za Ferencvaroš pobedio italijanski S.S. Lacio i osvojio Kup Centralne Evrope.

Od 1930. do 1938. igrao je na 157 utakmica prvoligaških utakmica u Ferencvarošu.

Godine 1938. napustio je Fradi i pridružio se Febušu. Odatle je karijeru hteo da nastavi u francuskom FC Sete, gde je njegov mlađi brat Deže igrao izuzetno uspešno nekoliko godina. Potvrda za odlazak u inostranstvo je propala, Lajoš se ubrzo ponovo vratio u Budimpeštu, zbog mogućeg izbijanja Drugog svetskog rata. Tada je na kratko prešao u Nemzeti SK, a zatim je karijeru završio u drugoligašu Vajs Manfred FK Čepel. Tada je bio igrač-trener AFK Lošonci.[3] Postao je igrač za Moravaroša u oktobru 1946. godine, ali to su sve bila seljakanja kroz nižerazredne klubove.[4]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Za reprezentaciju je debitovao 14. aprila 1929. na utakmici protiv Švajcarske u pobedi od 5 : 4. U to vreme je još igrao u Segedinu.

Korišćen je kao levo krilo u reprezentaciji, a onda je svoje stalno mesto našao u zadnjem redu na strani Šandora Biroa. Bilo je potrebno 3 i po godine da se oporavi od teške povrede, pa je morao da propusti Svetsko prvenstvo 1934. godine.

Po povratku se ponovo našao sa Biroom u reprezentaciji. Tim koji je u kvalifikacijama pobedio Grke sa 11 : 1 plasirao se na Svetsko prvenstvo u Francuskoj. Koranji je bio stalni član prve jedanaestorke do finala, ali u finalu nije izborio mesto u startnih jedanaest.

Između 1929. i 1941. u reprezentaciji se pojavio četrdeset puta.

Trener[uredi | uredi izvor]

Između 1941. i 1943. bio je trener AFK Lošonci. Početkom 1946. postao je trener AK Kečkemet.[5] U leto 1948. postavljen je za trenera Tompai ŠE.[6] U leto 1951. postao je trener Epiteka iz Seksarda.[7] Početkom 1952. godine dodeljena mu je ekipa VSK iz Miškolca.[8] Godine 1955. bio je trener Traktora iz Sarvaša.[9] Krajem 1957. postao je trener Kinižija iz Senteša.[10][11]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Statistika karijere
  2. ^ Két szegedi újonc. Nemzeti Sport. 1929-04-10. str. 6. 
  3. ^ Korányi a Föfi pályán. Nemzeti Sport. 1941-12-02. str. 2. 
  4. ^ Korányi Lajos. Népsport. 1946-10-06. str. 4. 
  5. ^ Morányi Lajos lett a Kecskeméti AC edzője. Népsport. 1946-02-27. str. 1. 
  6. ^ Korányi Lajos. Népsport. 1948-06-24. str. 1. 
  7. ^ Hauser Jenő. Napló. 1951-07-05. str. 4. 
  8. ^ A Miskolci Lokomotív. Népsport. 1952-01-27. str. 4. 
  9. ^ Szarvasi Traktor—Orosházi Petőfi 3:0. Viharsarok népe. 1955-03-22. str. 6. 
  10. ^ Hírek. Népsport. 1957-12-06. str. 4. 
  11. ^ „Emlékek szárnyán”. Képes Sport. 7 (10): 14. 1960-03-08. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Profil na magyarfutball.hu
  • Új magyar életrajzi lexikon III. (H–K). Főszerk. Markó László. Budapest: Magyar Könyvklub. 2002. 1076. o. ISBN 963-547-414-8
  • Antal Zoltán, Hoffer József: Alberttől Zsákig. Budapest: Sportkiadó. 1968. ISBN 0439001507018 nevažeći ISBN
  • Rejtő László – Lukács László – Szepesi György: Felejthetetlen 90 percek. Budapest: Sportkiadó. 1977. ISBN 963-253-501-4