Kraljevina Asturija
Regnum Asturorum Kraljevina Asturija | |||
---|---|---|---|
Položaj kraljevine 910. godine | |||
Geografija | |||
Kontinent | Evropa | ||
Regija | Iberijsko poluostrvo | ||
Zemlja | Španija Portugalija | ||
Prestonica | Kangas de Onis Sen Martin del Rej Aurelio Pravija Ovijedo | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | latinski | ||
Religija | katolicizam | ||
Politika | |||
Oblik države | Kraljevina | ||
— Kralj | Don Pelajo | ||
Alfonso III Veliki | |||
Istorija | |||
Istorijsko doba | Srednji vek | ||
— Osnivanje | 718. | ||
— Ukidanje | 924. | ||
— Status | Bivša država | ||
Geografske i druge karakteristike | |||
Površina | |||
— ukupno | 60.000 km2 (910. godine) km² | ||
Zemlje prethodnice i naslednice Asturije | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Kraljevina Asturija (latinski: Regnum Asturorum) je bila hrišćanska država na Iberijskom poluostrvu koja je postojala u periodu od 718. do 924. godine. Osnovana je 718. godine, ubrzo nakon mavarskog osvajanja Iberijskog poluostrva te je predstavljala jezgro hrišćanskog elementa na Poluostrvu. Godine 924. Asturija je ujedinjena sa Kraljevinom Leon.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Vizigotski kralj Rodrigo poražen je 711. godine u bici kod Gvadalete. U bici je najverovatnije izgubio i život jer se više ne pominje u istorijskim izvorima. U bici kod Gvadalete učestvovao je i Don Pelajo koji se, nakon poraza, povlači na sever i osniva malu državu na severu Iberijskog poluostrva. Kraljevina Asturija postala je uporište hrišćana na Iberijskom poluostrvu. Mavarski napad odbijen je u bici kod Kovadonge (722) koja je Pelaju donela veliku slavu. Nakon bitke, Pelajo je očistio svoju državu od muslimana. Mavari više nikada nisu bili ozbiljna pretnja Asturiji. Bitka kod Kovadonge označava početak rekonkiste tj. krstaškog rata koji je na Iberijskom poluostrvu vođen sve do hrišćanskog osvajanja Španije 1492. godine. Pelajov sin, Alfonso I Asturski je takođe vodio rat sa Mavarima. Godie 740. oslobodio je Galiciju, a 754. godine i Leon. Tokom vladavine sledećih kraljeva Galicija je izgubljena. Povratio ju je kralj Silo (774-783). Mauregat, sledeći vladar, odbio je mavarski napad na Asturiju. Mauregatov naslednik, Bermudo I Đakon, poražen je od Mavara u bici kod reke Burbije. Zbog toga je abdicirao u korist Alfonsa II. Alfonso je na početku vladavine vodio uspešne ratove protiv Mavara. Uspeo je osvojiti Lisabon 798. godine, a 825. godine svojoj državi pripaja oblasti Galicije, Leona i Kastilje. Alfonso je pregovarao sa franačkim carem Karlom Velikim. Nisu nam poznati rezultati ovih pregovora. Takođe, ovaj vladar prenosi prestonicu iz Pravije u Ovijedo. U narednom periodu država slabi. Vođen je građanski rat oko prestola u kome pobedu odnosi Ramiro I. Asturski vladari udružuju se sa vladarima ostalih hrišćanskih država radi zajedničke borbe protiv kordopskog emira Abdurahmana III. Nakon prisilne abdikacije Alfonsa III Velikog (910), Kraljevina Asturija podeljena je na tri odvojena kraljevstva: Leon, Galiciju i Asturiju. Kraljevstva su ponovo ujedinjena 924. godine pod krunom Leona. Asturija je nastavila da postoji pod tim imenom sve do 1230. godine kada je priključena Kraljevini Kastilji. Fernando III od Kastilje postao je zajednički vladar.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Srednjovekovno doba povijesnog razvitka 1, Miroslav Brant, Biblioteka povijesti, Zagreb, 1980. godina
- Istorija Španije, De Baho Alvares, Hulio Hil Pećaroman, Klio, 2003. godina