Ljubo Leontić
Ljubo Leontić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 18. avgust 1887. |
Mesto rođenja | Studenci, kod Imotskog, Austrougarska |
Datum smrti | 13. novembar 1973.86 god.) ( |
Mesto smrti | Zagreb, SFR Jugoslavija |
Dr Ljubo Leontić (Studenci, kod Imotskog, 18. avgust 1887 — Zagreb, 13. novembar 1973) bio je hrvatski pravnik i političar.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1887. godine u Studencima kod Imotskog. Studirao je pravo u Zagrebu i Pragu (stekao doktorat 1911), a zatim slikarstvo u Minhenu i Pragu, gde je 1914. godine završio Umetničku akademiju. U razdoblju pred Prvi svetski rat bio je aktivan u jugoslovenskoj nacionalističkoj omladini, zagovarao rušenje Austrougarske monarhije i ujedinjenje hrvatskih zemalja sa Srbijom i Crnom Gorom.[1]
Nakon početka Prvog svetskog rata emigrirao je u Italiju, gde je u Rimu s ostalim jugoslovenskim političkim emigrantima učestvovao u osnivanju Jugoslovenskog odbora i dobrovoljačkih vojnih jedinica (Jadranska legija). Godine 1915. emigrirao je u Južnu Ameriku, a 1917. u SAD, gde je aktivno delovao u jugoslovenskim emigrantskim udruženjima te uređivao više emigrantskih listova.[1]
Nakon Prvog svetskog rata, kao pristalica levog krila Samostalne demokratske stranke, zagovarao je saradnju s Komunističkom partijom Jugoslavije. Od 1924. dο 1941. bio je advokat u Splitu, a od 1941. do 1943. nalazio se u italijanskom zarobljeništvu na Liparskim ostrvima. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine pridružio se Narodnooslobodilačkom pokretu Jugoslavije.[1] Izabran je za člana Predsedništva AVNOJ-a na njegovom Drugom zasedanju novembra 1943. godine.
Nakon rata bio je podsekretar u Ministarstvu spoljnih poslova, ambasador Jugoslavije u Londonu i član državnog poslanstva na mirovnim konferencijama i u UN-u od 1945. do 1948. godine.[1]
Umro je 1973. godine u Zagrebu.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Enciklopedija.hr: Leontić, Ljubo, pristupljeno 30. 10. 2013.